:: Interview :: Makarska kronika / Duje Antonini

Nakon kratke Urednikove molbe koja se brzo premetnula u jasnu zapovijed, popraćenu povišenim decibelima zbog nezapamćene redakcijske gužve s rokovima, materijalima, tekstovima i tome sličnom novinarskome gradbenome materijalu zbog 100. broja Kronike, nižepotpisani, eto, debitira i u svojstvu intervjuista. Na patosu se našao mladi www entuzijast, koji se u poprilično ignorantnome i nezahvalnome makarskome vrtiću prije nekoliko godina odlučio dati na posvajanje Majci svih mreža, iliti Internetu. Ničim izazvan, a još manje tatin i mamin investitorčić s pozadinom, dotični se entuzijast, imenom i prezimenom Duje Antonini, uspio ubaciti u samu orbitu hrvatskih (broj 1 na Googleu) i svjetskih (34. od gotovo osam i pol milijuna siteova na istom net-pretraživaču) web studija.

Dakako, da takva verifikacija ovdje u Makarskoj, u kojoj digitalne i mrežne tehnologije marketinga u svijesti goleme većine zimmerfrajuna, naprimjer, predstavljaju tek mrvičak poznatiju kategoriju od warp pogona ili sustava teleportacije, predstavlja nešto poput maloga španjolskoga seoceta. No ipak, i ovdje postoje oni kojima kompjutor nije samo pisaći stroj ili blentava igračkica za piratštinu, i rečenima je sve to posve chiaro. Zato je ovo razgovor s upravo jednim takvim tipom, čija je priča počela kao čisti SF, bez love, bez prijeko potrebne logističke podrške – tek sa kompjuterom koji je kupljen 1997. od, zamislite, pogođene petice na lutriji 6 od 45, a koja se završila vrlo realno, kao Ribariba web studio (kad bi samo znali na koji način je uopće Duje došao na ideju da tako nazove svoju, jel'te firmu) koji uspješno pliva u digitalnome moru.

KRONIKA: Kafići, fast food-ovi, bageri, butici, rodijaci: time se sav normalan svijet bavi, ti vidim – ništa slično. Duje, šta ti bi?

DUJE: Nikada nisam bio usmjeren prema ugostiteljstvu ili trgovini već prema naprednim tehnologijama. Pozadina svega je dugogodišnje zanimanje za kurentne tehnologije, kronološki – od elektrotehnike (koju sam završio u SSS) preko iskustva u radu kao operater grafičke pripreme, foto operater, pa čak kratko i kao medicinski tehničar u dalekoj Švedskoj. Sublimiranjem svih iskustava vidio sam svoju šansu na području Internet tehnologija koju još uvijek strpljivo čekam. Mislim na «šansetinu», pa da me intervjuirate svako malo.

DUJE: Završio sam u jednoj tvrtki koja se bavi proizvodnjom i asembliranjem medicinske opreme, posebice aparata za anesteziju. Uglavnom se radilo o prilično složenoj tehnologiji, koja nema izravne veze sa mojim sadašnjim poslom, ali sam naučio puno o odnosu prema poslu i organiziranju istog.

KRONIKA: Možda te ne trebam to niti pitati, ali eto, tek tako, možeš li usporediti Švedsku i Hrvatsku po pitanju odnosa prema visokoj tehnologiji u kojoj je u pravilu uključena i informatička pismenost? U Hrvatskoj je, naime, kod velikog djela stanovništva i unatoč svakodnevnom medijskom bombardiranju nahočadi nekih njemačkih komunikacijskih – dakle i Internet providerskih - tvrtki još uvijek i te kako prisutan bauk od kompjutora.

DUJE: Ja mislim da je kod nas i klasična nepismenost priličan problem sudeći prema podacima sa zadnjeg popisa stanovništva. O informatičkoj da i ne govorimo. Što se tiče odnosa prema radu, gledajući Šveđane pomislili bi da «zabušavaju», međutim njihova produktivnost je kudikamo veća. Pazi se na iskoristivost i organiziranost resursa i radne snage. Nećete naći premorenog Šveđanina, to vam garantiram, iako je sa manje radnih sati zasigurno napravio više od našeg radnika zahvaljujući upravo organiziranosti i točnosti. Za usporedbu, radio sam u jednoj našoj firmi koja se bavi marketingom gdje je jednog dana došao 'šef' nezadovoljan time što ja pokušavam sistematizirati poslovanje i doslovno mi rekao da se to kod nas tako ne radi, da se ovaj posao kod nas može raditi samo stihijski. Što da vam više kažem. Vidite i sami da kod nas, ako pokažeš iole pameti i organizacijskih sposobnosti, budeš smatran potencijalnom opasnošću.

KRONIKA: Blago nama. Međutim, daleko nam lijepa Švedska. Kako objašnjavaš činjenicu, kad već govorimo o tehnologiji, da gotovo svatko kod nas redovito mijenja mobitele, šalje SMS-ove, MMS-ove, razgovara o trećoj generaciji mobitela, pikselima i koječemu, a velika većina vlastitu prisutnost na Internetu smatra neozbiljnošću i infanterijom?

DUJE: Gledajte, mobiteli su definitivno konzumentska tehnologija i kao takvi svima su pristupačni. Ja pozdravljam svaki tehnološki napredak, no s druge strane morate uvidjeti da većina korisnika mobitela ne koristi 90% njegovih mogućnosti. Možda u najboljem slučaju, razgovaraju o tome jer «to ima moj novi model». Kao takvima, korištenje Internet potencijala je za njih nedostižna ezoterija, o čemu će, zbog navedenog, isti obezvrjeđivati njegove prednosti i koristiti ga samo kao izdašan izvor virusa koje najčešće pokupe u svojim virtualnim seksualnim izletima. Vjerojatno u nedostatku zbilje. Stvar je mentalnog sklopa, čiju promjenu ja čekam već duže vrijeme, koji odbija da se promjeni i krene prema budućnosti. Ista je primjerice u susjednoj Deželi nastupila prije, otprilike, dvije godine. U ovom trenutku Slovenija indeksira duplo više stranica od Hrvatske.

KRONIKA: Kakav Makarska kao poznato turističko središte ima pristup prema vlastitom on-line postojanju?

DUJE: Kad smo već kod toga, nemamo stranicu Grada Makarske. Niti turistička zajednica ima svoju Internet stranicu. Imate, naime nekakvu stranicu pod vršnom državnom domenom koju netko koristi za osobne interese, a svojataju je «pokroviteljstvom» Grad i TZ kako bi se ogradili od nepostojanja vlastite prisutnosti na Internetu. Na istoj su navedene institucije zastupljene tek uzgred bez pravog odnosa prema informaciji i korisniku. Ovo je mazanje očiju informatički neosviještenom puku i ovim putem poručujem: Grad Makarska nema Internet stranicu koja bi adekvatno reflektirala njegovu bit i pružala relevantne podatke posjetiteljima bez da ih se bombardira beskrajnim nizovima nevažnih informacija.